Uglavnom zbog nje. Moje Petre<3. Još se uvijek sjećam tog dana. Teško mi je povjerovati da je već prošlo toliko vremena... skoro godina dana. Bila je subota, i rođendan najboljeg prijatelja. Dvanaesti mjesec. Kiša je cijelo jutro prala ulice, a popodne je bilo sivo. Više nalik jeseni nego zimi. Mjesec dana veze. Nisam ništ očekivala, iako je i on trebal doći. Sve je bilo normalno. Odjedanput. Deranje,svađa,vrijeđanje,prekid. Gotovo. nalet sreće. počela je kiša. došla sam doma i mokra se bacila u krevet. nisam cmizdrila.nije mi ništ značil. Ali ipak sam bila tužna. Do danas si nisam objasnila zakaj. Od onda je sve palo u kolotečinu. Do četvrtog mjeseca. Dvije nove prijateljice. Upoznala sam nekog. Odbojka. Utakmice. Sreća. Sad je sve bolje. Imam svoju belu i petru i sretna sam. Na bolji način. pusti da ti slomim srce.da slomim tebe. i tada ću te pitati zašto ne možemo biti prijatelji pusti da ti potrgam svijet na komadiće i uništim sve što si bio. i tada ću te pitati zašto nemožemo biti prijatelji. napredujem. valjda. nadam se.:) nakon svega,na koliko se komadića jedno srce može raskomadati a da se još uvijek od njega očekuje da nastavi kucati? dugo sam živjela kroz taj put, ali me to nije učinilo jačom. umjesto toga osječala sam se užasno lomljivo.kao da me samo jedna riječ može razbiti. ali to je prošlo. smatram da možeš provesti sate,dane tjedne,mjesece pa čak i godine analizirajuči situaciju: pokušavajuči sastaviti komadiće: opravdati što se moglo dogoditi i što bi se dogodilo.... ili možeš samo ostaviti komadiće na podu i krenuti dalje. a to sam ja i učinila. nisam ona stara. ne još. čeka me dugi put. ali sam znatno napredovala. i to me usrećuje.:) svaki dan se probudim drugačija. ponekad mi se čini da gubim na brzini pri svakom koraku. svi se doimaju tako sretnima. kažu da sam mnogo bolje. ali ja znam da sam gore. neznam odakle početi vjerojatno najgori osječaj na svijetu je voljeti i mrziti nekoga istodobno. teško je gledati kako se stvari mijenjaju, a sve što želiš je da ostanu iste smiješno je,ali i glupo to kako želiš sve i ništa u isto vrijeme. blesavo je kada odustaneš ali se ipak nadaš..i kada želiš krenuti dalje ali zaglaviš. kada osječaji dođu i odu neznaš što želiš.kada imaš toliko toga za reči ali neznaš odakle početi.kada neke ljude želiš u svom životu ali sve što možeš učiniti je otjerati ih sve dalje i dalje.tako je teško razmišljati o tome kako je sve prije izgledalo i pogledati ih sada te shvatiti da su stvari drukčije i da vjerojatno više nikad neče biti iste.kažem sama sebi da to nije vrijedno toga ali ako mi stvarno nije stalo zašto provodim toliko vremena razmišljajući o tome? And I'm gonna miss you like a child misses their blanket But I've got to get a move on with my life It's time to be a big girl now And big girls don't cry |
Dnevnik.hr poleti čim osjetiš moj dah,
ja sam princeza ispod neona. Upali svjetlo, mračno je. Credits.
J-Design |